fuck
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Vidi koliko si se puta vratio&vartila...hehe...nemozes bez mene
Pjesme
Zadnja svjetlost Skrio se mjesec Tmina sve je veća Uvela je ruža Nema više cvijeća Otprhnula je radost Smirio se život Jer zgasnula je svijeća  Nema je više Nema je više I svugdje su kiše Nema je ne čujem kako kiše Više ni bolesna nije Nema je kao da se krije Nema je mnogi se pitaju I dolazit ne prestaju Nema je više I svećenik kaže Prah je bila i u prah će se pretvoriti.  Krv Kidam si kožu Čupam kosu Režem vene A krv nikako da krene Krv, hladna kao led Krv, tamno-crvena kao grijeh Želim da teče Želim da topla ponovno bude Ne želim da mi Božji Anđeli sude Sudbina Ponovno griješim Nikako da te se riješim Shvati više Naša se sudbina briše Nova će da se piše Kad tebe Pored mene Ne bude više Mrtva Hladna sam. Hrana sam Crvima gladnim Gmižu, gmižu Oči mi sišu Tijelo ližu Ne puštaju dušu Sve dok ovi orkanski u srce vjetrovi pušu A onda me kao uvelu ružu Bacaju, bacaju od drugih Od onih koje ljubih Od onih koje htjede da ubih Do onih koji mi sudbinu osudih Umirem Umirem………Al sam živa Umirem………Al opet, nisam ja kriva Umirem………Nikog nije briga Umirem………Značili to ikom išta Pandorina kutija Skrio se mjesec Mrak sve je veći Pandorina kutija sve će nas uzeti Skrio se mjesec I zvjezda nema više Sva sjećanja polako se brišu I naš život na slamku sišu Pandorinu kutiju otvori I sve žive u nju zatvori Ništa im negovori Samo im srca zarobi Kutiju otvori, grad razori I svemir nek ti se pokori. Crno je sve Crno je sve U gradu se mrači Crno je i svi se boje izaći Crno je sve i kiša će pasti Crno je al' neka Sunce tu blizu svoj izlazak čeka Samoća I danas sam sama I danas puna srama Sramim se sebe Bojim se i sramim reči ¨Tko te je*e¨. Ja sam samo pjesnik Pišem svoje osječaje,vama nepoznate Jezik tuge, jezik samoće Jezik onog kog nitko neće To boli Boli što sam sama Boli jer oko mene je tama Boli me u srcu, boli u duši Boli i nikad neće proči Što život ka sreći neće poči Što sam to skrivila Bogu i sebi Tebi i meni Kad sam ovako tužna i ovako ružna Boli jer obitelji nema Boli jer me neće, a nikom me neda Boli i nikad neće proći Što sam to skrivila Da sam ovako jadna i ovako gadna Skrivila nešto jesam to zna Bog sam Najgore je čovjeku koji umire sam Zašto živim Zašto živim Zar da patim Zar da plačem Zar da suze lijem Zašto živim Zar za njih Za one koji mi bol nanose Za one koji pravila O ljubavi kose Za one zbog kojih plačem Zašto živim Zašto moram da plačem Zašto samo ja ovdje u ovom Jadnom svijetu imam da plačem |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||